SEMINARI

HAGIOTERAPIJA

Početna
Hagioterapija
Molitva
Vjeronauk
Seminari
Iz evanđelja
Pjesmarica

SEMINAR ZA RODITELJE MARINA M., CDP, ZAGREB

Nema neuslišane molitve.Ako je molitva u skladu s Božjom voljom, ona je sigurno ostvarena.
Nijedna molitva ne pomaže.
Molitva je sredstvo pomoću koje ja dolazim do onog koji pomaže.Da li ja znam doći do njega?
Za duhovno područje najvažnija je ljubav.Ljubav je najvažnija struktura duhovnog područja.
Duh je potpun trenutkom začeća.Duh ne raste , ne stari.
Duh koji smo dobili trenutkom začeća jednak je kada smo se rodili, kada imamo 20 godina, 60 godina.
To nam daje mogućnosti u terapiji.Mi se u duhovnom području možemo vračati u bilo koji period života i liječiti.
Sada pred Bogom je svatko od nas i dijete i tinejđer i stara osoba.
Ljubav je važna za duhovno područje.Može doći do manjka ljubavi.
Kad dolazi do manjka ljubavi?
Može doći objektivno i subjektivno.Uvijek gledamo od začeća.Psiha se razvija od 3 godine života.Sve što se događa do 3 godine života bilježi duh i s obzirom da još nije psiha razvijena , to se potiskuje u podsvijest.Iz toga mi kasnije u životu reagiramo.
Zato nije čudno da ako u tramvaju nekog malo dotaknete a on se izdere na vas.Mi neznamo što je on doživio u najranijem djetinjstvu.To je njemu duboko potisnuto u podsvijest.
Objektivno manjak ljubavi je kad npr. roditelji ne žele djecu, ostave ga u domu.
Subjektivni manjak ljubavi.
Psiha djeteta još nije razvijena.Neka je dijete u prvih 3 godine života bilo u bolnici ili inkubatoru , dijete tada doživljava - mene su ostavili.To duh tako registrira.Nema mame i tate na vidiku.Psiha nama objašnjava : mama će doći za 3 dana.Ako tu psihu maknete, pojam vremena ne postoji.
Zašto djeca u jaslicama čekaju kod vrata plačući i čekajući roditelje? Vi ne možete reći : ja ću doći iza posla.Što dijete razumije što je to iza posla.
Dijete registrira ono što doživljava.
Manjak ljubavi sa sobom nosi manjak povjerenja.Mi kažemo da je uništeno bazično povjerenje.To bazično povjerenje je jako bitno za svakog čovjeka.Mi na tome rastemo.
Dijete koje nema povjerenja je nesigurno.Kako čovjek raste ta nesigurnost se pojačava.
Manjak povjerenja uzrokuje strahove,cijeli niz strahova.Kad to ide prema pubertetu, jedan dio djece se povlači u sebe ( postaju zatvoreni ), drugi dio djece postaje agresivan.Ta agresivnost koja se javlja je kažnjavanje onih koje dijete nisu znali , htjeli ili mogli voljeti.Najprije kažnjava najbliže , roditelje.
Manjak ljubavi i manjak povjerenja nosi u sebi krivicu.To je neprava , lažna krivica.
To su osobe koje se stalno opravdavaju.
Ako postoji još i nered u obitelji, onda će između 2 i 5 g biti začeće neuroza.
Ako se takva neuroza spoji sa krivicom onda čete imati želju za samouništenjem.
Ona može biti jasno izražena, a može biti i prikrivena.
Jasno izrečena je kad neko kaže da će se ubiti.
Nema bezvezne izgovorene riječi.Znamo reći : Nejdemi ovo , ubit ću se.
Ili Đavo te odnio.To je đavlekanje.Ljudi možda time ne misle loše.Ali riječ je riječ.
Riječ je moćna.Kaže se : Riječ je tijelo postala.
Mi sa riječi možemo nekoga daleko više ubiti nego fizički.
Ako kažemo : Ti si ružan , nesposoban , nikad ništa od tebe.
Prikrivena želja za samouništenjem može biti alkohol, droga, razna kaznena dijela ( traži kažnjavanje za sebe, opasni sportovi).
Čovjek danas je okružen hrpom negativnosti, kroz tisak , televiziju.Mi to upijamo u sebe.
Mi večeramo i gledamo na vijestima ubojstva.
Crtići su nasilni.Djeca znaju vrištati od gledanja nasilnih crtića.
U odgoju djece , važne su čvrste granice.Dijete se oslanja na roditelje.
Mi imamo već životna iskustva , znamo što je dobro , a što nije.
Oba roditelja trebaju imati isi stav o nečemu za što dijete pita.Nemože mama reći Možeš ostati do 9 sati navečer , a tata do 10 sati.Uvijek isti odgovor dijete treba dobiti.
Unutar tih čvrstih granica bezgranična ljubav.
Ne možete dijete razmaziti.I maziti i grliti i ljubiti treba što više.
Ali dijete treba znati , tu je granica , dalje se ne može.
I onda dijete sigurno raste i sposobno je samostalno živjeti.
Što sada napraviti?
Proći neke molitve na sebi, liječiti svoje rane , a onda pogledati šta se s djetetom događalo.
Npr. u 6 mjesecu trudnoće se dogodilo nešto, ako je svađa bilo itd.
Vi ne možete dijete izolirati od onog što se događa u kući.Nemogu se tata i mama svađati da to dijete ne bi znalo, makar se ne svađate pred djetetom.Gluma pred djetetom ne postoji.
Treba ciljano moliti za dijete.Dijete čak i ne treba biti prisutno kod molitve.
Mogu moliti za dijete koje je npr. u drugoj sobi.Duh nema granica.
Ako je dijete još malo , možemo staviti ruku na glavicu ako spava, ako ne spava samo treba usmjeriti ruke prema djetetu.
Ako je dijete veće a ne dopušta da smo blizu , iz druge sobe usmjeri ruku prema njemu, moli za njega ali ciljano za njegovu ranu.
Nema neuslišane molitve.
Treba samo doprijeti do onog koji pomaže, a onda ciljano iči do onoga što treba izliječiti.
Nema te osobe koja se ne može promijeniti.
Onoga kraj mene , Bog može samo kroz mene promjeniti.
Ja se moram prva promjeniti.
Ja ga moram prihvatiti i kroz moju ljubav za takvoga muža Bog će njega promjeniti .
Uvijek krećemo od sebe.
Vi nemate slučajno svoje dijete.Ne postoji slučaj.Svako dijete je osoba za sebe.