SEMINARI

HAGIOTERAPIJA

Početna
Hagioterapija
Molitva
Vjeronauk
Seminari
Iz evanđelja
Pjesmarica

KRIVICA I NEPRAŠTANJE

( Radio emisija djelatnika CDP-a )

Pomirenje s Bogom i ljudima. To je i put ozdravljenja naše duhovne duše. Jer temeljni uzrok svih naših izranjenosti je otpad , prekid komunikacije s Bogom. Jer Bog je izvor našeg života.
Bog je apsolutna ljubav.
To je prekid s tom ljubavlju. Prekidajući komunikaciju s Izvorom mi prekidamo na neki način i vezu s ljudima , koji su oko nas , pa i sa samim sobom , na neki način mi umiremo , u nama život umire.
Zamislite rijeku koja lijepo teče povezana sa svojim izvorom , stalno dolazi svježa voda. Što bi se dogodilo kad bi se prekinuo dotok vode ? Balvani se ispriječili. Ta rijeka bi brzo postala bara.
Pauk je ispleo prekrasnu mrežu , divio se toj mreži , jedna nit mu se učinila besmislenom , ona koja je odozgo vodila , činila mu se da ničemu ne služi , tu nit je pregrizao , uskoro se cijela mreža našla dolje. Ta nit je povezanost snašim Izvorom , Bogom , s tim koji je apsolutna ljubav.
Čovjek je cjelina tijela , psihe i duha .Duhovna dimenzija ga diže iznad materijalnog svijeta. Životinje isto imaju tijelo i psihu , ali čovjek je po duhu čovjek , a duh ga povezuje s njegovim Stvoriteljem. Zato čovjek kad prekida nit s Bogom postaje nekako propadljiv , sličan svijetu oko njega.
Tko sam ja zapravo ? Odakle dolazim ? Zašto živim ? Koji je smisao toga ? Postoji li nešto iza smrti ?
Kad počinjemo postavljati ta pitnja kao da se nekako uzdignemo sa psihofizičke razine i već to me povezuje s izvorom mog života. Jer ja već na razumskoj razini mogu doći do toga da nisu roditelji ti koji su mene odabrali , osmislili , odlučili da ja budem baš žena , da ovako izgledam. Moja djeca su mi darovana , od nekuda su došla kroz mene i sad su tu pokraj mene. Gdje je izvor čovjeka?
Bog je osmislio moju osobnost , kao da me isprogramirao , ulio je besmrtnu dušu čovjeku , a tada je zahvatio od praha zemaljskog. Zahvatio je materijalni dio od mojih roditelja da bi se ja osoba mogla u ovom svijetu izražavati i komunicirati s ljudima. Tijelo i psiha su od zemlje , ali duhom sam uvijek povezana sa svojim Izvorom - Stvoriteljem.
Duhovnost nije isto što i religioznost. Kad kažemo da se trebamo povezati s Izvorom , na to su pozvani i vjernici i ateisti. Ateisti će se popesti na duhovnu razinu , ako odluče da ima smisla činiti dobro , ljubiti druge ljude , živjeti pošteno , pravedno i na taj način će oni graditi svoju duhovnost.
Bog je zapravo nas opečatio onim kakav je on. Bog je apsolutna ljubav , dobrota , istina , ljepota i ja sam duhovna zdrava i živim kao čovjek ako su te vrednote u meni žive. Ljubav ujedinjuje.
Nekakvi sukobi , mrzim , u meni je gorčina , odvajam se od ljudi već to mene na neki način čini bolesnom.
Čovjek je otkinut od svojeg središta. On je izgubio smisao , on nezna odakle dolazi , moral je upitan.On nezna što je dobro a što zlo.Često se zlo naziva dobrim , kao da je čovijek izgubio kompas.
Što je to što nas odvaja od Boga koji je u našem središtu ? To je zlo, zli. On je zavidnik ljudi , on je lažac , jer sve što postoji je dobro. Zlo u biti ne postoji , to je manjak dobra .Ako zamislimo švicarski sir onda su to one rupice , to je manjak dobra.
Odakle zlo ? Vidimo na početku Biblije kako Bog stvara ovaj svijet kao jedan rajski vrt , sve u skladu. Sve što Bog stvori, on vidje da je dobro. Kad čovijeka načini vidje da je veoma dobro. Čovjek je vrhunac svega stvorenog. Muškarac i žena , oni se tako skladno nadopunjavaju i gledajući jedno drugo prepoznaju puninu , tek zajedno su čovijek.
Knjiga postanka 3 - vidimo odakle izvor zla. Bog postavlja čovijeka kao gospodara prirode i kaže jedno ne diraj , sve je tvoje , uživaj , ali ovo ne smiješ dirati - stablo spoznaje dobra i zla. Što je to stablo ? To je savijest.Savijest je Božji glas u nama.Bog je čovijeka stvorio slobodnim , ali sloboda - to je mogućnost da uvijek biramo dobro. Zlo je manjak dobra , manjak postojanja , manjak života.
Đavao u liku zmije dolazi da kuša čovjeka. Odakle sada đavao ako je prije bio sklad. Prije nego je Bog stvorio ovaj materijalni svijet stvorio je duhovni svijet , anđele. Anđeli su duhovna bića , tu je došlo do odvajanja jednog dijela anđela od Boga predvođena Luciferom.
Đavao je duhovna zla osoba , ima mogućnosti da kuša čovijeka. Zapravo je zavidnik čovijeku. On dolazi Adamu i Evi i pita ih ovako : Zar vam je Bog zabranio da jedete sa svih stabala u vrtu ? Eva kreće s njim u dijalog. To je već bila prva greška.Ona mu objašnjava : Bog je rekao da s ovoga stabla ne jedemo , tu je još bilo i drvo života. Ako budemo jeli s tih stabala umrijet ćemo. Đavao se naziva lašćem. Ne , nečete umrijeti , nego vi čete biti kao bogovi.
Evi se učini taj plod za oči zamaman , za jelo dobar , za mudrost poželjan. Sveti Ivan će poslije reći
( 1 Iv. posl ) za grijeh - to je požuda očiju , požuda tijela i oholost života.
Čovjeku se grijeh učini kao nešto privlačno , Eva je krenula u dijalog. Često mi tako počnemo .Sugerira nam se da ćemo mi nešto profitirati ako učinimo grijeh. Grijeh puno obečaje , malo daje , a sve oduzima.
Tek kad učinimo to , onda shvatimo što smo učinili. Čim su kušali , otvore im se oči. Pa nisu oni bili slijepi , ali tada su spoznavali dobro , a sada i zlo .Odjednom primjete svoju golotinju. To se i nama dešava nakon grijeha , bojimo se da ćemo biti otkriveni. Ispletu si maske , skrivaju se .To je simbolički govor , i mi tu možemo primjetiti i svoju situaciju. Skrivaju se pred Bogom. Doživljavaju krivicu.
Često kad mi načinimo grijeh udaljimo se od Boga. Kad Bog potraži Adama , Adame gdje si , zašto si se sakrio, on tada optužuje Evu da ga je ona navela na zlo , a indirektno optužuje i Boga kad kaže : Žena , koju si mi ti dao , ona mi je dala.
Kako je Bog osmislio čovjeka ? U dubinama svakog čovjeka je ljubav , dobrota .Ali narav ljudska je ranjena nakon istočnog grijeha. Čovjek je do tada bio upravitelj nad prirodom , a nakon što je čovijek poslušao đavla , đavao postaje knez ovoga svijeta. Sada je čovjek rob grijeha. On bi htio biti dobar , a ne može.
Nema čovjeka koji ne griješi.
Sada dolazi netko da otkupi čovjeka od robovanja zlu i grijehu i da mu ponovo otvori put k Ocu.
Vidimo jednu neposlušnost Bogu , jedno nepovjerenje u Boga. Čovjek daje povjerenje đavlu a ne Bogu.
Isus ponovo uspostavlja to prijateljstvo između čovjeka i Boga. Isus sebe predaje kao otkupninu Ocu za sve ljude.
Zlo je manjak dobra . I ono je u sebi tako razorno. Tko je u teškom grijehu , on je mrtav , on nema života u sebi. Pavao kaže : Sada je vrijeme milosno .Sad je vrijeme spasa. Zaklinjem vas , pomirite se s Bogom.
Prorok Joel : Vratite se Gospodinu Bogu svom jer on je nježnost sama i milosrđe , spor na ljutnju , bogat dobrotom , on se nad zlom ražali.
Mi ljudi kad vidimo nekog da čini zlo , mi poistovječujemo tog čovijeka sa zlom koje on čini.Bog to nikada ne radi .Za Boga sam ja uvijek njegovo ljubljeno dijete .
Ispovijed je mogućnost da me Bog ponovo podigne za ruke i oživi. Bog rado prašta .
Nije njegova ljubav ovisna o tome da li sam ja grešnik ili sam ja sveta.
Bog me ljubi kao što majka ljubi svoje dijete , i kad se zaprlja rado ga opere , tako isto i Bog.Imamo mogućnost da nas on zagrli , opere , očisti od toga , da nas uvije u svoju ljubav.
Isus govori priču o čovjeku koji je imao dva sina. Mlađi sin je rekao ocu : Oče daj mi ono što mi pripada i ja odlazim od tebe .Uskoro je svs potrošio živeći razvratno. To je opisan naš odlazak od Boga .Taj Otac to je Bog.Važno je prepoznati da sam pogriješila. Živio je razvratno , mislio je da je to to. Pa nije to život. Pa ja sam stvarno pala na psihofizičku razinu. Daleko sam od izvora života , izvora ljubavi.
Prvo shvatiti gdje sam ja to , a onda donijeti odluku. Odričem se , neču više ovako . Poći ću svom Ocu i reći mu Oče sagriješih protiv neba i pred tobom. Nisam više dostojan zvati se sinom svojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika .
Prepoznati svoj grijeh , prepoznati svoju situaciju i odlučiti - vračam se Ocu.
Dok je još bio daleko , njegov ga otac ugleda , ganu se , potrča i padu me oko vrata i izljubi ga . To je naš Bog. Sin će mu : Oče sagriješih protiv neba i pred tobom, nišam više dostojan zvati se sinom tvojim , a Otac reče slugama - Brzo iznesite haljinu najljepšu , obucite ga , tele ugojeno .Sin ponovo ima svu čast koju je ima o i prije. On je sin svog Oca. Bog je taj koji čeka da se ja njemu vratim , koji gleda hoču li se vratiti i kad vidi da se vračam on se gane , on meni trči , on mene grli , ljubi i vrača mi opet dostojanstvo djeteta Božjeg.